edu.lom.hr

Često se u svakodnevnom radu susrećemo s izazovima u liječenju boli. Svakako jedan od izazova, osim izbora samog analgetika, je i njegov put primjene. Razlikujemo dva najčešća u ambulantnom radu- peroralni i intramuskularni. Koji je bolji? Kada indicirati koji? Kome?

Sistematskim pregledom literature postojećih randomiziranih kontroliranih studija o postojanju povezanosti različitog analgetskog učinka i načina administracije lijeka pronađeno je sljedeće: 

u 26 studija (2225 pacijenata), 8 različitih pripadnika NSAR-a uspoređivani su u 58 kombinacija, među kojima je u 15 studija uspoređivan isti lijek, ali primijenjen na različit način. Lijekovi su primjenjivani intravenski, intramuskularno, rektalno, oralno, a za kupiranje postoperativne boli, renalnih kolika, akutne muskuloskeletne boli, dismenoreje i reumatnog artritisa. U 5 studija u kojima je uspoređivan isti lijek nije nađena nikakva razlika u djelovanju lijeka vezano uz put primjene. 

Kod renalnih kolika intravenski primjenjen NSAR pokazao je brži nastup djelovanja u odnosu na oralni put i rektalnu primjenu. Kod dismenoreje oralno primijenjen lijek pokazao se učinkovitijim od rektalne primjene. Kod kupiranja postoperativne boli dobiveni rezultati nisu jednoznačni, a kod reumatoidnog artritisa intramuskularna primjena lijeka brže je kupirala bol. Nadalje lijekovi dani intravenozno povećavaju rizik postoperativnog krvarenja. U svim istraživanjima kao parametar kupiranja boli korištena je senzitivna reakcija prestanka osjećaja boli koju bi javili ispitanici. S obzirom na nedovoljno podataka i nekonzistentne rezultate savjetuje se u svim slučajevima osim kod renalnih kolika primjeniti lijek oralnim putem ako osoba može neometano progutati lijek.

Kada intramuskularna primjena?

Intramuskularna primjena lijeka korisna je za bolesnike koji povraćaju, imaju proljev, mučninu ili su dehidrirani te za nesuradljivog pacijenta. Zbog nedostatka dokaza o korisnosti primjene lijekova tim putem za sve ostale preporučuje se primjena lijeka oralnim putem.

Nekoliko studija uspoređivalo je oralnu i parenteralnu primjenu NSAR-a poput ibuprofena i ketonala. Niti jedna nije pokazala značajno bolji odgovor na primjenu lijeka u injekciji.

Isto tako valja spomenuti kako postoji snažno mišljenje da je među pacijentima uvriježeno vjerovanje kako parenteralno primijenjen NSAR djeluje bolje i brže od oralno primijenjenog istog lijeka jer tako pacijenti vjeruju kako su primili jači lijek. 

Zablude

Ono što je često viđeno u praksi, su brojne zablude među pacijentima, o intramuskularnoj primjeni NSAR-a kao o načinu koji 'brže djeluje', 'ima manje nuspojava' ili se 'bolje apsorbira'. Također, često smatraju da su tako primili jači lijek. Literatura ne podržava niti jednu tvrdnju te nameće per os način uzimanja kao optimalan put primjene. Jednako tako, nuspojave NSAR-a su jednake neovisno o načinu uzimanja. 

Važno je istaknut kako primjena lijeka intramuskularnim putem nosi rizike poput nastanak infekcije, hematoma, osjećaja nelagode, a osim toga i značajno je skuplja od primjene oralnim putem.

Po pitanju rizika od krvarenja, jedini manji rizik pojave gastrointestinalnog krvarenja nosi onaj NSAR koji je administriran topički.  Svi ostali načini, nose rizik za iste poznate nuspojave. (više o nuspojavama i optimalnom izboru NSAR-a u sljedećem članku na platformi)

Zaključno

Ono s čim se radom u praksi liječnik obiteljske medicine stalno susreće jesu pacijenti koji favoriziraju intramuskularni put primjene NSAR-a. Nema znanstvenih dokaza da su ovi lijekovi učinkovitiji kod intramuskularne primjene i smjernice savjetuju primjenu NSAR-a per os svaki put kada je to moguće uz napomenu da put primjene ne mijenja moguće nuspojave koje su jednake neovisno o načinu na koji se analgetik uzme (per os, intramuskularno, intravenozno, rektalno).

IZBOR: 16. zbornik HDOD-a