Apsolutno se slažem s kolegom Soldo.!
Nemojmo dozvoliti da se umanji i važnost naše specijalizacije i trud koji je uložio svatko od nas tko ju je položio. Svaka čast kolegama s puno staža, ja osobno sam na specijalizaciju sam otišla s 20 godina staža u primarnoj , koji sam provela u radu u seoskoj ordinaciji (11 godina), dislociranoj od bolnice, usput i u tijeku rata, kada smo pokrivali i dio prve linije. Svi kolege koji su probali raditi u tim i takvim uvjetima znaju o čemu pričam.
Isto tako, iako sam na specijalizaciji uvidjela da masu postupaka i načina rada već odavno radim upravo tako, još uvijek je bilo područja za kojem smatram i priznam da mi je specijalizacija i otvorila oči i naučila me i nekim novim stvarima.
Pordžavam isto tako da se kolegama s 20 i više godina staža smanji duljina specijalizacije, npr.nekadašnji program C (2 godine), s 10 -20 godina staža npr nek bude 3 godine (nekad program B) i mlađi da odrade cijelu specku.
Ponos i sreću kad se nešto položi zahvaljujući vraćanju u "studentske klupe" ne može Vam, dragi kolege, dati nikakav dekret potpisan od strane bilo koga.
Prijateljstva koja se se sklopila među kolegama u grupama su samo veliki bonus, bolje razumijevanje s bolničkim kolegama u tijeku "kruženja" po odjelima unaprijeđuje i pomaže u radu s zajedničkim pacijentima.
S poštovanjem, uz veliki pozdrav svim profesorima s posdiplomskog i katedre Obiteljske medicine Med.fakulteta u Zagrebu,
dr Karmen Krpan-Krizmanić, spec.obiteljske medicine
