edu.lom.hr
MIŠJA GROZNICA U HRVATSKOJ – KADA POSUMNJATI?
TRENUTNA SITUACIJA U HRVATSKOJ
Ova godina ostat će zabilježena po povećanom broju slučajeva mišje groznice s obzirom da je do sada oboljelo 180 osoba što je značajno više u odnosu na nekoliko zadnjih godina. Od komplikacija uzrokovanih mišjom groznicom preminula je jedna osoba s područja Slavonije, navode u HZJZ-u.
Mišja groznica je naziv bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS). HGBS je virusna zoonoza, prvenstveno bolest šumskih mišolikih glodavaca poznata kao bolest prirodnih žarišta. Rasprostranjenost ove zoonoze u Hrvatskoj nije u potpunosti poznata, a bolest uzrokuju Hantavirusi.
PUT PRIJENOSA
Čovjek se može zaraziti:
- izravnim ili posrednim kontaktom s izlučevinama (mokraća, izmet ili slina) zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike
- unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta onečišćenim rukama ili
- kontaminiranom ili zagađenom vodom ili hranom (kao npr. neoprani šumski plodovi)
- neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima
Bolest se najčešće ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.
SIMPTOMI
Bolest se najčešće manifestira 1 do 2 tjedna nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca (vrlo rijetko inkubacija može trajati i do 8 tjedana) naglim nastupom visoke tjelesne temperature, praćene zimicom i jakom glavoboljom, nakon kojih slijede jaki bolovi u trbuhu i leđima, koji mogu biti praćeni mučninom i povraćanjem, zamućenim vidom te ponekad crvenilom lica i konjunktiva te osipom. Jedan od tipičnih ranih znakova bolesti je difuzno crvenilo lica i vrata (nalik opeklinama od sunca) koje se javlja u više od 90 posto pacijenata. Kasniji se simptomi bolesti mogu manifestirati oligurijom i razvitkom zatajenja bubrega, ali i naglim padom tlaka, pojavom krvarenja i razvojem stanja šoka.
Simptomi nalikuju simptomima virusne infekcije uključujući influencu, a posebno važan parametar na koji treba anamnestički obratiti pozornost je količina izlučenog urina. Ključno anamnestičko pitanje (uz ono o boravku u prirodi ili pospremanju podruma/tavana) je „jeste li primijetili da slabije mokrite?“ Ukoliko se odlučimo za kontrolu krvne slike bolesnika u sklopu općeg bolnog sindroma i protrahirane virusne infekcije, posebnu pozornost treba usmjeriti na broj trombocita i vrijednost kreatinina. Ako kod bolesnika ustanovimo trombocitopeniju sa smanjenom diurezom, preporuča se uputiti bolesnika na infektologiju radi opservacije/hospitalizacije i mogućnosti kontroliranog praćenja bitnih biokemijskih i kliničkih parametara. Za bolesnike s blažom kliničkom slikom i bez značajnijih smetnji s mokrenjem preporuča se simptomatsko liječenje uz kontrolu liječnika obiteljske medicine.