edu.lom.hr

„Ako smatramo da je rak kronična bolest, trebamo ove bolesnike što prije ponovno pridići – tako da njihovi preostali tjedni, mjeseci ili godine mogu biti vrijedni i produktivni. Oni mogu poživjeti jednako dug period kao i svatko drugi i zaslužuju jednaku priliku“. 

Kada je riječ o onkološkim bolesnicima, često se postavlja pitanje  kako definirati trenutak prekida aktivne terapije i kako to objasniti bolesniku. Za određivanje prekida treba više znanja i iskustva, nego za produžavanje terapije  u nedogled.

Jedanput kad je aktivno liječenje završeno za teške bolesnike mora postojati mogućnost adekvatne i dostupne palijativne skrbi.  Često bolesnici i njihova rodbina, a više puta i njihovi zdravstveni savjetnici, vjeruju da su terminalna bolest i velika patnja neizbježni i bezuvjetno povezani. Modernim palijativnim pristupom i metodama se gotovo sva patnja se može ukloniti ili barem umanjiti

No da bi se to provelo u djelo neophodno je poznavati postupke i imati dobro organiziran sustav.

Kada je u pitanju uloga LOM-a u palijativnom liječenju onkoloških bolesnika, onda se može reći kako bi liječnik obiteljske medicine trebao znati:

• simptome i znakove maligne bolesti
  
• značenje laboratorijske dijagnostike
  
• značenje radiološke i druge slikovne dijagnostike
  
• postavljanja patohistološke dijagnoze
  
• moguće nuspojave i komplikacije kirurških zahvata u onkologiji
  
• nuspojave radioterapije
  
• nuspojave kemoterapije
  
• prepoznati hitna stanja u onkološkog bolesnika

Kao liječnik koji je najčešće dostupan bolesniku, liječnik obiteljske medicine može provoditi potpornu i palijativnu terapiju onkološkog bolesnika, a to između ostaloga, znači da LOM treba:

• prepoznati  hitna stanja u palijativnoj skrbi i pružiti prvu pomoć
  
• prepoznati simptome i znakove komplikacija – neutropeniju, infekcije, trombocitopeniju, koštanu bolest, ginekološke promjene, vazomotorne simptome menopauze, neuropatiju, kardiotoksičnost….
  
• liječiti nuspojave i komplikacije kemoterapije, radioterapije i samog tumora - bol, mučninu i povraćanje, mukozitis, proljev, konstipaciju, inapetenciju, kaheksiju, anemiju….
  
• provoditi psihološku podršku bolesniku i obitelji
  
• biti s umirućim bolesnikom
  

Iz dosadašnje prakse pokazalo se da liječnik obiteljske medicine još uvijek ne može provoditi palijativno liječenje sukladno potrebama pacijenata, a najčešći problemi s kojima se susreće u radu su:

• nedostatak vremena i preopterećenost ordinacija
  
• komunikacija sa specijalistima – konzultantima neadekvatna i slaba
  
• posjedovanje primjerenog specifičnog znanja - nedovoljna izobrazba
  
• potreba za stalnom izobrazbom iz ovog područja
  
• broj kućnih posjeta je u značajnom padu ispod razine koja osigurava kvalitetnu zdravstvenu zaštitu
  
• nedostatak profesionalne i financijske stimulacije timova obiteljske medicine za kućno liječenje
  
• sve veći zahtjevi s obzirom na porast potreba za liječenjem i skrbi u kući bolesnika
  
• neprepoznavanje tog dijela posla od strane osiguravatelja
  

Dijagnoza maligne bolesti u 21. stoljeću ne mora značiti obavezno prijetnju životu nego novi, drugačiji način života nego prije bolesti, još uvijek održane kvalitete. 

Cilj palijativnog liječenja je maksimalno umanjiti negativne posljedice bolesti na bolesnika i   održati najveću moguću razinu kvalitete života.

Izvor: prof. dr. sc.Damir Nemet, dr. med., zavod za hematologiju, klinički bolnički centar Zagreb i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, “Potporno i palijativno liječenje onkoloških bolesnika”, Brijuni, 2016.