Uloga LOM u palijativnoj skrbi onkoloških bolesnika

 
 
Slika Glavni Urednik
Uloga LOM u palijativnoj skrbi onkoloških bolesnika
napisao/la Glavni Urednik - Srijeda, 7 Prosinac 2016, 18:06
 





„Ako smatramo da je rak kronična bolest, trebamo ove bolesnike što prije ponovno pridići – tako da njihovi preostali tjedni, mjeseci ili godine mogu biti vrijedni i produktivni. Oni mogu poživjeti jednako dug period kao i svatko drugi i zaslužuju jednaku priliku“. 


Kada je riječ o onkološkim bolesnicima, često se postavlja pitanje  kako definirati trenutak prekida aktivne terapije i kako to objasniti bolesniku. Za određivanje prekida treba više znanja i iskustva, nego za produžavanje terapije  u nedogled.

Jedanput kad je aktivno liječenje završeno za teške bolesnike mora postojati mogućnost adekvatne i dostupne palijativne skrbi.  Često bolesnici i njihova rodbina, a više puta i njihovi zdravstveni savjetnici, vjeruju da su terminalna bolest i velika patnja neizbježni i bezuvjetno povezani. Modernim palijativnim pristupom i metodama se gotovo sva patnja se može ukloniti ili barem umanjiti

No da bi se to provelo u djelo neophodno je poznavati postupke i imati dobro organiziran sustav.


Kada je u pitanju uloga LOM-a u palijativnom liječenju onkoloških bolesnika, onda se može reći kako bi liječnik obiteljske medicine trebao znati:

  • simptome i znakove maligne bolesti
  • značenje laboratorijske dijagnostike
  • značenje radiološke i druge slikovne dijagnostike
  • postavljanja patohistološke dijagnoze
  • moguće nuspojave i komplikacije kirurških zahvata u onkologiji
  • nuspojave radioterapije
  • nuspojave kemoterapije
  • prepoznati hitna stanja u onkološkog bolesnika


Kao l
iječnik koji je najčešće dostupan bolesniku, liječnik obiteljske medicine može provoditi potpornu i palijativnu terapiju onkološkog bolesnika, a to između ostaloga, znači da LOM treba:

  • prepoznati  hitna stanja u palijativnoj skrbi i pružiti prvu pomoć
  • prepoznati simptome i znakove komplikacija – neutropeniju, infekcije, trombocitopeniju, koštanu bolest, ginekološke promjene, vazomotorne simptome menopauze, neuropatiju, kardiotoksičnost….
  • liječiti nuspojave i komplikacije kemoterapije, radioterapije i samog tumora - bol, mučninu i povraćanje, mukozitis, proljev, konstipaciju, inapetenciju, kaheksiju, anemiju….
  • provoditi psihološku podršku bolesniku i obitelji
  • biti s umirućim bolesnikom


Iz dosadašnje prakse pokazalo se da liječnik obiteljske medicine još uvijek ne može provoditi palijativno liječenje sukladno potrebama pacijenata, a najčešći problemi s kojima se susreće u radu su:

  • nedostatak vremena i preopterećenost ordinacija
  • komunikacija sa specijalistima – konzultantima neadekvatna i slaba
  • posjedovanje primjerenog specifičnog znanja - nedovoljna izobrazba
  • potreba za stalnom izobrazbom iz ovog područja
  • broj kućnih posjeta je u značajnom padu ispod razine koja osigurava kvalitetnu zdravstvenu zaštitu
  • nedostatak profesionalne i financijske stimulacije timova obiteljske medicine za kućno liječenje
  • sve veći zahtjevi s obzirom na porast potreba za liječenjem i skrbi u kući bolesnika
  • neprepoznavanje tog dijela posla od strane osiguravatelja


Dijagnoza maligne bolesti u 21. stoljeću ne mora značiti obavezno prijetnju životu nego novi, drugačiji način života nego prije bolesti, još uvijek održane kvalitete. 

Cilj palijativnog liječenja je maksimalno umanjiti negativne posljedice bolesti na bolesnika i   održati najveću moguću razinu kvalitete života.



Izvor: prof. dr. sc.Damir Nemet, dr. med., zavod za hematologiju, klinički bolnički centar Zagreb i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, “Potporno i palijativno liječenje onkoloških bolesnika”, Brijuni, 2016.