edu.lom.hr
Ljekarnik u skrbi za onkološkog pacijenta
Ljekarnik je stručna osoba koju onkološki pacijent (ali i bilo koji drugi pacijent) može pitati u vezi bilo kakvih nejasnoća vezanih uz dijagnozu njegove bolesti i razloga uzimanja pojedinih lijekova. Ljekarnik također daje upute bolesniku o pravilnom uzimanju lijeka, njegovim učincima, nuspojavama i načinima samoliječenja.
U današnje vrijeme brojne su reklame koje bombardiraju pacijente s informacijama o raznim alternativnim lijekovima o kojima znanost ne zna gotovo ništa. Ljekarnik je taj koji bi morao uputiti pacijenta na prave izvore informacija o lijekovima i njihovim učincima, te mu savjetovati da informacije o lijeku potraži na izvorima poput HALMED-a, Cochrane-a, kliničkim smjernicama te ispitivanjem samog ljekarnika u ljekarni. Ljekarnik bi morao također upozoriti pacijenta na moguće interakcije lijekova. Neke od češćih kod onkoloških pacijenata su npr. varfarin i tamoksifen (povećan rizik krvarenja), ASK i kortikosteroidi (smanjena razina salicilata), ondasetron i antibiotici (ketokonazol, eritromicin - povećan rizik od nastajanja srčanih aritmija).
Ljekarnik aktivno sudjeluje u liječenju bolesnika, a to se posebice odražava na skrbi za onkološke pacijente (pogotovo za one koji su na palijativnoj skrbi). Ljekarnik komunicira s LOM-om, patronažnom sestrom i obitelji oboljelog te koordinira i daje jasne upute o primjeni pojedinih lijekova i njihovih interakcija (s obzirom na to da onkološki pacijenti u terapiji često imaju veći broj lijekova odjednom). Učinkovitost liječenja bolesnika i palijativne skrbi proporcionalna je s komunikacijom u interdisciplinarnom timu, a dobrom komunikacijom postiže se bolja suradljivost bolesnika i njegove obitelji te se u konačnici dolazi do boljih ishoda liječenja.
Iako se sve ovo čini logičnim i jasnim danas ipak postoje brojni nedostatci u zdravstvenom sustavu koji onemogućuju najbolju moguću komunikaciju između svih sudionika tima. Stručnjaci upozoravaju da bi trebalo donijeti nacionalni okvir ljekarničkih kompetencija u skrbi za onkološkog bolesnika, povećati povezanost svih zdravstvenih djelatnika i dodatno poboljšati njihovu komunikaciju te javnozdravstvenim akcijama dati do znanja građanima što su i tko su ljekarnici u javnim ljekarnama i na koji način oni mogu doći do pravovaljanih informacija vezanih uz primjenu lijekova i liječenje.