edu.lom.hr

Incidencija karcinoma raste iz godine u godinu, a u narednih 20 godina Svjetska zdravstvena organizacija smatra da će doći do povećanja incidencije te zloćudne bolesti za 50%. Maligne bolesti druga su po redu skupina bolesti vodećih uzroka smrti u svijetu. S obzirom na to da se život pacijenata s karcinomom sve više i više produžuje nužno je kontinuirano razvijanje i poboljšavanje terapije, uvođenje novih antineoplastičnih lijekova kao i unapređenje potporne skrbi onkoloških pacijenata.

Poboljšanje kvalitete, učinkovitosti i kliničkog ishoda liječenja proporcionalno je razvoju kliničke farmakologije. Klinički farmakolozi posjeduju znanja o sintezi, kemiji i izradi lijekova, a sve to mogu povezati sa znanjima o potrebama pacijenata, obzirom na izbor lijeka, način njegove primjene i učinka na pojedinog pacijenta. Klinički farmakolozi morali bi sudjelovati u praćenju propisivanja lijekova, pripremi antineoplastičnih lijekova, primjeni lijekova i praćenju učinkovitosti terapije i njezinom optimiziranju. Svojim djelovanjem klinički farmakolozi smanjuju troškove liječenja i sprječavaju pogreške u medikaciji pacijenata te tako izravno smanjuju mortalitet pacijenata. Također klinički farmakolozi povećavaju suradljivost bolesnika, dovode do boljih ishoda liječenja, osiguravaju veću sigurnost za pacijente, poboljšavaju kvalitetu zdravstvene skrbi i osiguravaju bolju kvalitetu života za bolesnika.

U liječenju onkološkog bolesnika klinički farmakolog je taj koji je upoznat sa svim mogućim nuspojavama kemoterapije. Najčešće su: flebitis, hiperuricemija, mučnina, povraćanje, akutno bubrežno zatajenje, anafilaksija, osip i povišena temperatura u prvim satima davanja kemoterapije. Nakon par dana primjene terapije može doći do razvoja ototoksičnosti, hipomagnezijemije, proljeva, stomatitisa, konjuktivitisa, alopecije i mijelotoksičnosti. Plućna fibroza, periferna neuropatija, hiperpigmentacija, oštećenje jetre i anemija spadaju u nuspojave koje se događaju tjednima nakon primjene kemoterapije, a kardiomiopatija, preuranjena menopauza, sekundarne maligne bolesti i sterilnost pojavljuju se mjesecima pa i godinama nakon primjene kemoterapije.

Zbog svih nabrojenih komplikacija klinički farmakolog mora sudjelovati u liječenju kao dio multidisciplinarnog tima, a njegova uloga leži u prevenciji i liječnju komplikacija kemoterapije ponajprije anemije, mučnine i povraćanja, zaustavljanu kaheksije, ali i liječenja i prevencije svih ostalih mogućih oblika komplikacija kemoterapije. Da bi se u potpunosti poboljšali ishodi liječenja klinički farmakolog mora biti uključen u liječenje onkološkog pacijenta od samog početka, a ne samo kada dođe do razvoja komplikacija liječenja.