edu.lom.hr

Nutritivna terapija u liječenju onkoloških bolesnika, iznimno je bitna i neodvojiva cjelina njihova liječenja, što se često zaboravlja. Od presudne je važnosti postaviti optimalne ciljeve nutritivne potpore bolesnika. Ti ciljevi su: ocjena i periodično praćenje stanja uhranjenosti, kalorijskog unosa, zastupljenosti makronutrijenata i mikronutrijenata u prehrani te prilagodba dijete bolesnicima s određenim nuspojavama liječenja.

Pothranjenost je veliki problem onkoloških bolesnika. Sama pothranjenost nije nužno produkt onkološke bolesti. Kako bi se racionalno pomoglo bolesniku, treba racionalno tragati za nutrijentima koji su u deficitu. Nutritivna terapija zahtjeva multidisciplinaran pristup, ranu i periodičnu provjeru nutritivnog statusa, usko je povezana s rastom tumora i ishodima liječenja tumora, a nužno ju je započeti čim prije.

Ocjena stanja uhranjenosti prva je faza nutritivne terapije. Izvode se standardna antropometrijska mjerenja (tjelesna visina, težina, BMI), mjeri se obujam nadlaktice te se primjenjuju jednostavni validirani upitnici (NRS 2002, SGA). Na osnovu stanja uhranjenosti prilagođava se kalorijski unos kod pacijenata. Kod bolesnika s malnutricijom i gubitkom tjelesne mase dnevni energetski unos mora se povećati i iznosi oko 30-35 kcal/kg TM/dan. Kod bolesnika s prekomjernom tjelesnom masom i pretilih potrebna je kalorijska restrikcija. Makronutrijenti na koje treba obratiti pozornost su ugljikohidrati, proteini i masti. Inzulinska rezistencija obično je umjerena u ranom stadiju, a u kasnijim stadijima je jače izražena. Pacijenti bi trebali izbjegavati složene i rafinirane ugljikohidrate, a birati namirnice poput heljdinog i kukuruznog brašna i krumpira. Proteini su najvažnija skupina makronutrijenata i na njih treba obratiti posebnu pažnju. Pravilan unos aminokiselina iznosi 1-2/kg TM/dan, naročito treba obratiti pozornost na arginin i cistein. Karakteristično je da pacijenti brzo gube mišićne proteine. S toga treba povećati unos puretine, ribe, piletine, jaja dok mlijeka i mliječne proizvode treba svesti na minimum zbog povećanja kiselosti. Također povećava se lipoliza i oksidacija masnih kiselina. Trebalo bi izbjegavati životinjske masnoće, a dati prednost nezasićenim masnim kiselinama, naročito omega-3-masnim kiselinama, EPA i DHA kiselinama, koje sve odreda blokiraju citokinsku aktivnost. Treba povećati i unose nekih mikronutrijenata zbog njihove uloge u metaboličkim procesima, ali i zbog antioksidanskih svojstava nekih od njih. Beta karoten, vitamin C, vitamin E, selen, katehini, likopen i kvercentin mogu se pronaći u mrkvi, agrumima, maslinovom i repičinom ulju, brazilskim orasima, tamnoj čokoladi, rajčici, luku i brojnim drugim namirnicama, a svaki od njih može biti od pomoći za neke vrste raka.

Naposljetku pacijentima sa specifičnim komplikacijama liječenja poput suhih usta treba prilagoditi prehranu tako da im se umjesto suhomesnatih proizvoda i mesa bez umaka, daje meso, perad i riba u juhama, varivima i umacima. Također pacijentima s upalom grla trebalo bi dati mekano voće i povrće koje nije kiselo umjesto agruma i sirovog povrća. Sve ovo su sitnice koje mogu neizmjerno povećati kvalitetu liječenja bolesnika ako se primjene pravovremeno i na pravi način.