edu.lom.hr

Mišja groznica je naziv bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS). HGBS je virusna zoonoza, prvenstveno bolest šumskih mišolikih glodavaca poznata kao bolest prirodnih žarišta. Javlja se u određenim geografskim područjima u kojima su nužno zadovoljeni ekološki uvjeti (abiotički – klima, vodeni tokovi, tlo, padaline, uz biotičke – biljne i životinjske zajednice) da bi se uzročnik bolesti mogao trajno održavati na određenom području.

Bolest uzrokuju Hantavirusi, koji su rasprostranjeni u raznim dijelovima svijeta, kako u Aziji, tako i od sjevera do juga Europe. U Hrvatskoj je bolest stalno prisutna pretežno u kontinentalnim područjima, s različitom učestalošću od godine do godine. 

Svake se godine bilježe pojedinačni ili sporadični slučajevi, a ciklički epidemije odnosno povremeno se registrira povećan broj oboljelih osoba, kao što je bilo 1995., 2002., 2012. te 2014. godine.

U Hrvatskoj su poznata neka prirodna žarišta odnosno enzootska područja, npr. neke šume u Lici, Karlovačkoj županiji, Zagrebačkoj županiji, Slavoniji, Gorskom Kotaru, Medvednica, međutim rasprostranjenost ove zoonoze u Hrvatskoj nije u potpunosti poznata. 

Kako se mišja gorznica prenosi? 

Čovjek se može zaraziti: 

• izravnim ili posrednim kontaktom s izlučevinama (mokraća, izmet ili slina) zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike
 
• unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta onečišćenim rukama
• kontaminiranom ili zagađenom vodom ili hranom (kao npr. neoprani šumski plodovi)

• neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima
 
  

Bolest se najčešće ne prenosi sa čovjeka na čovjeka.

Mišja groznica je vezana uz izravan ili posredan dodir s divljim mišolikim glodavcima i njihovim izlučevinama, a do nešto češćeg obolijevanja ljudi obično dolazi u godinama velike brojnosti malih glodavaca (tzv. “mišje godine”). Na njihovu brojnost mogu utjecati razni promjenjivi ekološki čimbenici pa se često ne može u potpunosti objasniti niti prognozirati. Poznato je da obilje hrane pogoduje većem broju, dok dugotrajne zimske hladnoće smanjuju broj glodavaca. 

U zadnjih petnaest godina broj prijava hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom u Hrvatskoj znatno varira; u prosjeku je oko šezdeset prijava godišnje (najmanje 6 oboljelih 2013. godine; najviše 317 oboljelih 2002. godine). U prva tri mjeseca ove godine prijavljen je nešto veći broj bolesnika s hemoragijskom groznicom u Hrvatskoj nego što se prijavljuje u „mirnim“ godinama, međutim manje nego u istom razdoblju tijekom epidemijskih godina. Bolesnici su iz cijele kontinentalne Hrvatske, iz poznatih endemskih područja/prirodnih žarišta. 

U ovom trenutku nije moguće procijeniti kakav će biti trend tijekom ove godine, tj. da li će ova godina po broju oboljelih biti znatno iznad prosjeka. 

Rizik od hemoragijske groznice je uvijek prisutan u prirodnim žarištima, a u vrijeme epidemijskih godina je nešto viši, ali se može umanjiti pridržavanjem gore opisanih mjera osobne zaštite. 

Izvor: HZJZ