edu.lom.hr

Svaki doktor, nevezano uz njegovu specijalizaciju, će se susresti s pacijentom s posebnim potrebama u nekom trenutku svoje profesionalne karijere. Skoro svaki doktor pruži medicinsku skrb pacijentu s posebnim potrebama barem jednom tjedno. 

Međutim iako se gotovo svaki liječnik kad tad susretne s ovim pacijentima, samo neki liječnici uspiju do kraja razviti potencijal za pristup takvom bolesniku. Kako bi razvili što bolji pristup prema takvim pacijentima nužno je dati odgovor na ovih 10 pitanja koja su vezana uz pacijente s posebnim potrebama: 

1. Što je to posebna potreba? Reduciran intelektualni kapacitet i smanjena sposobnost obavljanja dnevnih zadataka (npr kućanski poslovi, ne mogućnost upravljanja vlastitim financijama itd), što utječe na bolesnika njegov čitav život. Uz pravu potporu ovi pacijenti mogu živjeti dugačak i sretan život, a u mnogo toga čak i samostalan odrasli dio života ako im se pristupi na pravilan način.
2. Mogu li ovakvi pacijenti dati informirani pristanak za obavljanje neke medicinske procedure? Mnogi pacijenti s posebnim potrebama, mogu dati pristanak za obavljanje pregleda i određenih medicinskih procedura na sebi, bez da su u potpunosti svjesni koji je stvarni cilj pretrage ili određene procedure. Međutim da bi pacijenti to mogli napraviti bez pristanka druge osobe koja je odgovorna za njih, moraju biti na pravi način ''uhodana'' i upoznata sa svojim liječnikom te mu pružiti potpuno povjerenje. Objasnite svakom pacijentu što namjeravate učiniti, bez upotrebe žargona te ga pitajte za pristanak prije svakog fizičkog kontakta s kojim započinjete pregled.
3. Kako učiniti da se pacijent osjeća sigurno i kooperativno u vezi pregleda? Podrška pacijentima da shvate važnost vaših daljnjih koraka može uvelike pridonijeti njihovoj suradljivosti. Uvijek sami sebi postavite pitanje: Jesam li dovoljno objasnio pacijentu zašto smatram da bi određena pretraga ili terapija bila pogodna za njega? Mogu li mu umanjiti nelagodu vezanu uz nuspojave lijekova i pretraga ili bol? Jesam li provjerio postoji li kod pacijenta strah vezan uz pretragu koji se može lako otkloniti ili se o njemu može raspraviti? Razumije li pacijent koje su moguće posljedice ako odbije određeno liječenje ili pretragu? Anksiozne pacijente uvijek možemo smiriti uz pomoć obitelji I prijatelja koji su s njima u pratnji.
4. Koji je najbolji način komunikacije s pacijentom? Pitajte pacijente na koji način im je najbolje davati i primati određene informacije. Uvijek uključite obitelj i prijatelje u pratnji ako pacijent prije toga pristane na to da oni smiju sudjelovati u razgovoru. Uvijek se obraćajte pacijentu, čak i kada oni nisu u stanju za voditi razgovor ili se njihovi skrbnici obraćaju u njihovo ime!
5. Koje su moje zakonske obaveze u liječenju osoba s posebnim potrebama? Zakonski okviri kod liječenja osoba s posebnim potrebama u RH, mogu se pronaći u Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu u zdravstvenoj zaštiti i Zakonu o zaštiti prava pacijenata.
6. Koje promjene u pristupu pacijentima mogu učiniti odmah? Odvojite za njih više vremena. Omogućite im pristup medicinskim informacijama u više oblika (usmeno, pisano, digitalno, kako god njima najviše odgovara). Ako je moguće dajte im informacije unaprijed, kako bi već prije znali što ih očekuje na idućem pregledu.
7. Kako se skrbiti za pacijenta koji ima varijabilno raspoloženje i ponašanje? U podlozi pacijentovog stanja može biti psihološko, biološko ili socijalno/emocionalno stanje koje dovodi do njegovog varijabilnog ponašanja. Uvijek treba razmisliti radi li se možda kod pacijenta neprepoznata bol. Za to se može koristiti Abbey skala boli ili neki slični alati. Ako smo isključili bol kao uzrok takvog ponašanja pacijenta, najčešće je u podlozi riječ o frustraciji zbog ne shvaćanja vlastitih potreba od strane liječnika. Zbog toga je neobično važno razvijati komunikacijske vještine u radu s pacijentima s posebnim potrebama, jer se tako mijenja i njihovo ponašanje i suradljivost tijekom pregleda.
8. Mogu li uključiti skrbnika u povjerljive razgovore s pacijentom? Skrbnici su najbolji izvor informacija o pacijentima s posebnim potrebama. Međutim koliko njih smijemo uključiti u razmjenu informacija s pacijentima najbolje je pitati same pacijente i donijeti odluku o tome na temelju svojih dosadašnjih iskustava s pacijentom. Što više znamo svoje pacijente to će nam lakše biti uključiti ili isključiti njihove skrbnike iz povjerljivih razgovora.
9. Kako znati da svi na radnom mjestu imaju potrebne vještine za rad s pacijentima s posebnim potrebama? Najbolji način za to bili bi treninzi koje bi vodili same osobe s posebnim potrebama. Tako svi zdravstveni radnici bi se upoznali pobliže s pojmom osoba s posebnim potrebama, njihovim željama, njihovim potrebama, ali i najboljem i najlakšem načinu komuniciranja.
10. Što nikako ne smijemo zaboraviti? Uvijek imati na umu: Što bi učinio da se kraj mene nalazi bilo koji drugi pacijent? I nakon toga učiniti upravo to, ako dobijemo pristanak od osobe s posebnim potrebama.