edu.lom.hr

Asimptomatska bakteriurija (AB) se kao pojam spominje u svim smjernicama za liječenje uroinfekata. Dapače, infekcije mokraćnog sustava (IMS) se prema nacionalnim ISKRA smjernicama dijele na 1.akutne nekomplicirane infekcije, 2.akutni nekomplicirani pijelonefritis, 3.komplicirane infekcije i sve infekcije mokraćnog sustava u muškaraca, 4.asimptomatsku bakteriuriju i 5.rekurentne infekcije mokraćnog sustava. Podjela ima i klinički značaj jer se na taj način jednostavno mogu prepoznati pacijenti prilikom posjete liječniku kada se odlučuje o odabiru (ili neodabiru) terapije. Sama AB čest je nus nalaz u laboratorijskim nalazima urina.

RAZLIKA IZMEĐU PIURIJE I ASIMPTOMATSKE BAKTERIURIJE

Piurija su leukociti u nalazu urina (više od 10/mm3 ) a za dijagnozu AB potreban je još i pozitivan nalaz urinokulture i to signifikantne bakteriurije.

ŠTO JE SIGNIFIKANTNA BAKTERIURIJA ZA ŽENE I MUŠKARCE?

Signifikantna bakteriurija dogovoren je broj bakterija po 1 ml mokraće kojim se želi razgraničiti značajna patološka bakteriurija, od kontaminacije mokraće.

Signifikantna bakteriurija za žene:

• ≥ 105 bakterija/mL istog bakterijskog soja u dvije uzastopne urinokulture srednjeg mlaza urina uzete u razmaku ≥ 24 sata
  

Signifikantna bakteriurija za muškarce:

• ≥ 105 bakterija/mL u jednoj kulturi srednjeg mlaza urina
  

KOJE SU KARAKTERISTIKE ASIMPTOMATSKE BAKTERIURIJE?

Osim navedene piurije i pozitivne urinokulture u nalazima, pacijent klinički nema nikakvih tegoba od strane mokraćnog sustava.

Nije jasno zašto osobe s asimptomatskom bakteriurijom nemaju kliničkih simptoma s obzirom da ju uzrokuju identične bakterije koje uzrokuju cistitis, a najčešće E.coli.  Jedan od mogućih razloga je smanjena virulencija mikroorganizama koji mogu kolonizirati urotrakt ali ne i uzrokovati simptomatsku IMS. 

ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA I TRUDNOĆA

Prevalencija AB u trudnoći je oko 5% i slična je prvalenciji AB u žena iste dobi koje nisu trudnice. Međutim, 20% trudnica s neliječenom AB razvit će pijelonefritis za razliku od 1-2% trudnica u kojih je AB bila liječena. S obzirom na moguće komplikacije pijelonefritisa u trudnoći, kao što su prerani porod, mala porođajna težina, pa čak i smrt novorođenčeta, jasno je da AB u trudnoći treba liječiti. Antibiotik izbora može biti: nitrofurantoin 100mg 2x1, 5-7 dana, (ali samo prvih 6 mjeseci trudnoće), zatim fosfomicin 3g kao jednokratna doza, amoksicilin 500mg 3x1, 3-7 dana, ko-amoksiklav 2x1 ili cefaleksin 500mg 2x1, 3-7 dana.

ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA I DJEČJA DOB

AB djece koristan je pokazatelj moguće kongenitalne malformacije urotrakta, posebno veziko-uretralnog refluksa, koji mogu za neko vrijeme dovesti do bubrežne insuficijencije i hipertenzije. AB u predškolske djece s anatomski i funkcionalno normalnim urotraktom je benigno stanje koje ne zahtijeva poseban tretman.

ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA I URINARNI KATETER

Incidencija AB u bolesnika s trajnim urinarnim kateterom ovisna je o duljini i tipu kateterizacije, ali je u svakom slučaju vrlo česta. AB se dokazuje u 1% bolesnika s jednokratnom kateterizacijom, u 1-5% bolesnika na kratkotrajnoj (do 30 dana) kateterizaciji, u 20% bolesnika na dugotrajnoj (preko 30 dana) kateterizaciji, te u gotovo 100% bolesnika na trajnoj kateterizaciji. U bolesnika s dugotrajno uvedenim urinarnim kateterom AB će se liječiti samo ako postoji visok rizik nastanka komplikacija kao što je to u imunokompromitiranih bolesnika i u onih s ugrađenim stranim tijelima u urotraktu.  Dakle, ukoliko ne dijagnosticiramo uroinfekt kod pacijenta s urinarnim kateterom, AB nije potrebno liječiti. (Važno je podsjetiti da pacijenti s urinarnim kateterom često nemaju tipične simptome uroinfekta poput dizurije ili suprapubične nelagode već je vodeći simptom febrilitet, te da miris i boja samog urina nisu mjerilo koje doprinosi dijagnozi.)

ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA I DIJABETES

AB je 3-4 puta češća u žena sa šećernom bolesti, nego u žena koje tu bolest nemaju.  Stavovi u značenju AB u žena sa šećernom bolesti nisu do kraja usaglašeni. Nakon objavljivanja rezultata randomizirane studije u kojoj je ispitivano preko 100 bolesnica sa šećernom bolesti i s AB koji su pokazali da AB u tih bolesnica nije predskazatelj simptomatskih IMS, od početka 2003. godine zauzet je stav da sama šećerna bolest nije indikacija za skrining AB, te da AB u tih bolesnica ne treba liječiti. I danas ova preporuka stoji na UpToDate bazi, uz napomenu da liječenje AB nema klinički značaj te da time (očekivano) samo raste rezistencija na antibiotike.

KADA JE POTREBNO ANTIMIKROBNO LIJEČENJE?

• u trudnica, prije invazivnih uroloških i ginekoloških zahvata, u primatelja transplantiranog bubrega i žena s bakteriurijom koja traje 48 h nakon odstranjenja trajnog katetera; liječenje prema antibiogramu kroz 3-7 dana
  
• za sve ostale slučajeve – liječenje nije potrebno!
  

ZAKLJUČAK

Iako postojanje AB predstavlja rizični čimbenik za simptomatsku infekciju mokraćnog sustava, liječenje ne smanjuje učestalost samih manifestnih infekcija. Kada registriramo postojanje asimptomatske bakteriurije, važno je razmotriti o kakvom se pacijentu radi. Da li je to trudnica? Osoba kojoj je nedavno izvađen kateter? Da li pacijent ide na planirani uro/ginekološki operativni zahvat? Transplantaciju? Ukoliko su odgovori na ova pitanja potvrdni, liječenje se treba provesti. Za sve ostale, a to uključuje i dijabetičare, starije osobe i kateterizirane, liječenje asimptomatske bakteriurije nije potrebno.

IZVOR: UpToDate, ISKRA smjernice