edu.lom.hr

Mikrohematurija može biti simptomatska, asimptomatska (izolirana) i asimptomatska udružena s proteinurijom, a definira se kao prisutnost pet ili više eritrocita u vidnom polju svjetlosnog mikroskopa svježeg centrifugiranog urina dokazano u tri ili više uzastopnih uzoraka. S obzirom na relativno nisku specifičnost i osjetljivost test trake za otkrivanje eritrocita u urinu, pozitivan nalaz treba potvrditi mikroskopom. U dijagnostici mikrohematurije koristimo se anamnezom, obiteljskom anamnezom, kliničkim pregledom (isključiti patološke rezistencije abdomena, LS za isključenje upale bubrega ili bubrežne kolike), laboratorijskim pretragama (KKS, kreatinin, elektroliti, koagulogram, urin, urinokultura, citološki pregled urina), slikovnim prikazima gornjeg mokraćnog sustava te cistoskopijom i biopsijom bubrega.

Kod pacijenta s asimptomatskom hematurijom potrebno je isključiti benigne uzroke kao što su iscrpljujuća tjelesna aktivnost, spolna aktivnost, trauma, menstruacija, različite upale ili invazivne urološke pretrage (cistoskopija, retrogradna ureteropijelografija i sl.). Prisutnost znatne proteinurije (>500mg/L), dismorfnih eritrocita ili eritrocitnih cilindra u mokraći te povišena vrijednost kreatinina upućuju na bubrežnu etiologiju mikrohematurije. Međutim, u odsutnosti ovih znakova usmjeravamo se na urološku obradu. U svakom slučaju kod pacijenata s mikrohematurijom potrebno je učiniti slikovnu pretragu gornjeg mokraćnog sustava (UZV je metoda prvog izbora) i citološku pretragu urina. Citološka analiza urina može pokazati prisutnost displastičnih ili metaplastičnih stanica (maligne ili papilarne stanice) povezanih sa zloćudnim tumorima mokraćnog sustava. Međutim, ona je korisna uglavnom za dijagnostiku tumora koji su povezani sa znatnim morfološkim abnormalnostima stanica, odnosno tumora visokog gradusa i karcinoma in situ (high-grade urotelni tumori). Nije se pokazala uspješnom u dijagnostici jednostavnih hiperplazija i papilarnih urotelnih tumora niskog gradusa bez stanica s očitim abnormalnostima jezgre. Takvi low-grade tumori, koji su rijetko invazivni i uglavnom nose i dobru prognozu, uspješno se dijagnosticiraju endoskopski.

U znatnom broju slučajeva citološka analiza urina može dati nespecifičan rezultat atipičnih ili diskariotičnih stanica koji može predstavljati dilemu u daljnjoj obradi. Termini atipije i diskarioze uglavnom označuju promjene na stanicama koje prelaze okvire benignih promjena, a ne zadovoljavaju u potpunosti uvjete za maligne promjene. Može ih se pronaći u prisutnosti jakih upala, kamenaca mokraćnog sustava te nakon kemoterapije ili kateterizacije. Međutim, ove nespecifične promjene u znatnom postotku mogu biti povezane s prisutnošću karcinoma mokraćnog sustava te takav nalaz zahtijeva dodatnu obradu. Cistoskopija se preporuča pacijentima s atipičnim ili pozitivnim nalazom citologije urina te onima s jednim ili više čimbenika rizika (dob>40 godina, pušenje, profesionalna izloženost kemikalijama ili bojama (benzeni, aromatski amini), iritativne smetnje mokrenja, zloupotreba analgetika fenacetina, radioterapija zdjelice u anamnezi, izloženost ciklofosfamidu).

Većina bolesnika nakon negativne obrade ne razvije urološku bolest, ali s obzirom da u malom postotku asimptomatska hematurija može biti prediktivni čimbenik za karcinome mokraćnog sustava potrebna su periodična praćenja. Praćenje nakon negativne evaluacije uključuje analize sedimenta urina, citološke analize urina te mjerenja krvnog tlaka nakon 6, 12, 24 i 36 mjeseci. U bolesnika s makrohematurijom, pozitivnim citološkim nalazom urina ili iritativnim smetnjama mokrenja bez infekcije potrebna je urološka reevaluacija. U slučaju da se simptomi ne pojave i nalazi su uredni i nakon 3 godine, nije potrebno daljnje praćenje.