edu.lom.hr

Što nam donosi novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti?

Novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji stupa na snagu 01. siječnja 2019. godine označava kraj neodrživog sustava koncesija i uvodi realniji i racionalniji oblik poslovanja liječnika obiteljske medicine kroz ordinacije i prepoznaje važnost obveznog specijalističkog usavršavanja za nove nositelje ordinacija koji ulaze u sustav.

Ostaje nejasno hoće li po novom Zakonu ordinacije dobiti svoj OIB kako i svaka druga privatna ordinacija što bi u praksi značilo i jedan drugi ogromni iskorak odnosno da liječnici nositelji ordinacije više ne odgovaraju svojom osobnom imovinom u slučaju neželjenog događaja na poslu nego odgovaraju imovinom ordinacije. Novi Zakon puno transparentnije definira i okvire rada liječnika obiteljske medicine unutar privatne prakse te jasno propisuje na koji sve način ordinacija može uprihodovati sredstva mimo ugovora s HZZO-om. Isto tako jedna od pozitivnih stavki u novom Zakonu je i mogućnost rada do navršenih 70 godina u obiteljskoj medicini u slučaju ugroženosti pružanja zdravstvene zaštite uz dozvolu Ministra i suglasnost župana.

Velika novost u Zakonu je mogućnost zapošljavanja liječnika u ordinaciji, ali nam je svima jasno da je s obzirom na financijsku težinu isplate plaće za zaposlenika liječnika i sadašnje prihode ordinacija teško očekivati da će ta mjera imati značajniji odjek u praksi, pogotovo u svjetlu činjenice da odlaskom nositelja ordinacije u mirovinu liječnik zaposlenik gubi sva prava i praktički ostaje na cesti. Iako je Zakon ispravio neke nepravde koje traju još od 1996. i dalje ne nudi ključno rješenje za održivost sustava, financiranje specijalizacija iz obiteljske medicine i neravnopravan položaj liječnika zaposlenika domova zdravlja. Naša realnost je da nažalost nema nikakvih novosti vezanih uz  potpisivanje kolektivnog ugovora za liječnike, kao niti modela koji omogućava bolje financijsko vrednovanje liječnika zaposlenika domova zdravlja osim što novi Zakon ostavlja mogućnost nagrade liječnicima zaposlenicima kroz poseban pravilnik koji će propisati Ministar u roku od 6 mjeseci po stupanju Zakona na snagu. Novi zakon liječnicima zaposlenicima domova zdravlja doduše nudi mogućnost odlaska u privatnu praksu, ali pitanje je koliko će liječnici to svoje pravo moći iskoristiti u praksi. Dobra i pozitivna strana novog Zakona je u tome što je maksimalno pojednostavljen postupak zahtjeva za odlazak u privatnu praksu, liječnik samostalno podnosi zahtjev Ministarstvu i prilaže zakonom propisanu dokumentaciju i ne ovisi o dosadašnjoj praksi raspisivanja natječaja od strane županije. 

Ono što nije jasno i može predstavljati kamen spoticanja u odlasku u privatnu praksu je činjenica da nije jasno tko određuje da je liječnik koji traži odlazak u privatnu praksu ispod ili iznad zakonom predviđenih do 25% ordinacija koje je dužan zadržati dom zdravlja. Upravo iz ovog razloga dom zdravlja može liječniku odbiti suglasnost za korištenje prostora i opreme i tako mu onemogućiti odlazak u privatnu praksu. Druga i ne manje važna činjenica u novom Zakonu je ta što ako se liječnik odluči preseliti s ordinacijom u vlastiti prostor i tako izbjeći ishodovanje dozvole od doma zdravlja za odlazak u privatnu praksu, mora za to dobiti suglasnost županije koja je vlasnik doma zdravlja. Isto vrijedi i za liječnike koji su do sada radili u sustavu koncesije i žele nastaviti rad u privatnoj praksi. Kako novi Zakon propisuje da se cijena zakupa određuje posebno za svaku lokaciju ordinacije svakako će biti zanimljivo kojim kriterijima će se određivati te cijene zakupa, posebice u svjetlu činjenice da ako se ne slažete s predloženom cijenom nemate rezervnu opciju jer ne možete preseliti ordinaciju u vlastiti prostor bez dozvole županije koja vam čudnog li čuda iznajmljuje prostor za ordinaciju. 

Ono što je posebno zanimljivo u novom Zakonu je utjecaj županija na rad naših ordinacija koji ide do neobičnih detalja da primjerice župan mora dati suglasnost na radno vrijeme ordinacije, odnosno Zakon je iznad pravila o radnom vremenu koje nam propisuje HZZO. Novost u Zakonu je i obveza dežurstva za sve liječnike obiteljske medicine što sa stručne stane uopće nije sporno, ali Zakon nažalost nije propisao obvezu da prostorije u kojima dežuramo moraju biti opremljene sukladno Pravilniku o minimalnim uvjetima, a izmjenama osnova ugovaranja koje su u tijeku DTP postupak pregled u posebnom dežurstvu postaje postupak nulte razine što bi značilo da će dom zdravlja koji je dužan organizirati dežurstva na svom području liječnike koji dežuraju plaćati po paušalu čiji iznos je trenutno nepoznat. Ostaje nam se nadati da će ipak prevladati razum i istinska želja za bolje organiziranim i djelotvornijim sustavom primarne zdravstvene zaštite te da će pozitivne promjene koje donosi novi Zakon nadvladati one negativne. 

Članak napisao: Dragan Soldo, dr. med.