edu.lom.hr
Potkoljenični vrijed kao kronična rana i cijenjenje
Potkoljenični vrijed zasigurno je jedna od najčešćih dijagnoza kad govorimo o kroničnim ranama i često se susrećemo s tom bolesti u ordinacijama obiteljske medicine. Prevalencija ove bolesti kreće se od 0,18 do 2 % u općoj populaciji, dok se u populaciji starijih od 65 godina penje i do 5 %!
Zbog sve dužeg životnog vijeka, sjedilačkog načina života i komorbiditetnih bolesti kronični vrijed potkoljenice postao je entitet koji u posljednjih nekoliko desetljeća bilježi stalan porast unatoč napredovanju medicine i modernih lijekova. Zbog prirode bolesti često su ovakvi bolesnici stigmatizirani, osjećaju se prljavima zbog curenja rana, koje često imaju i neugodan miris, a nije rijetkost da izbjegavaju i odlazak liječniku, te predstavljaju značajan socijalni problem.
Dva najčešća uzroka kroničnoga potkoljeničnog vrijeda su kronična venska insuficijencija i periferna arterijska bolest te je razlikovanje etiologije bolesti ključno za uspješno liječenje pacijenata.
Što je to kronična rana?
Među kroničnim ranama na potkoljenici, koje se prema definiciji smatraju takvima ako ne zarastu za četiri do šest tjedana, 60-80 % je venskih rana, 10-30 % rana zbog uznapredovane periferne bolesti arterija i 10-20 % „miješanih“ rana zbog istodobne kronične venske insuficijencije i periferne arterijske bolesti.
Kako do dijagnoze?
Zlatni standard za sigurno utvrđivanje dijagnoze je doppler krvnih žila. Ta pretraga međutim nije uvijek lako dostupna liječnicima obiteljske medicine i često se u postavljanju dijagnoze zbog toga moraju osloniti na karakteristike samog vrijeda i kliničku sliku pacijenta. Doppler nije važan samo radi utvrđivanja etiologije kronične rane, već i za daljnji postupak, kao na primjer treba li primijeniti i kompresivnu terapiju i ako da, koji stupanj kompresije.
Izgled venskog vrijeda
Venski vrijed smješten je na donjoj polovici potkoljenice najčešće u predjelu medijalnog maleola. Oni su veći od nevenskih, nepravilnog oblika i pretežno plići, nazubljenih rubova (rijetko zahvaćaju fasciju, mišić, kost), okruženi dermatosklerotičnom kožom. Dno venskog ulkusa često je prekriveno žućkastim fibrinskim naslagama nakon čijeg uklanjanja zaostaju crvene granulacije i novoformirane kapilare. Okolna je koža hiperpigmentirana, često iritirana eksudatom, topla i upaljena. Često je prisutan edem i lipodermatoskleroza.Izgled arterijskog vrijeda
Arterijski vrijed lokaliziran je najčešće na stopalima, gležnju, prstima te lateralnim stranama potkoljenice i pretibijalno. Vrijed je okrugao sa suhim dnom, prisutna je nekroza te zahvaća dublje nekroze tkiva sve do tetiva. Okolna koža je suha, atrofična, hladna, blijeda, glatka i bez dlaka. Prisutna je bolnost noću, intermitentna klaudikacija i odsutnost pulsacija krvnih žila na stopalima, dok je kod venskog ulkusa prisutna pulsacija krvnih žila na stopalima te je bolnost prisutna i danju i noću.
Liječenje
Ispravno postavljena dijagnoza arterijskog ili venskog vrijeda potkoljenice ključna je točka u liječenju pacijenata, a poseban izazov u liječenju predstavljaju pacijenti koji boluju od obiju bolesti. Kad je riječ o liječenju ove bolesti, kompresivna terapija za kronični venski vrijed i moderne obloge za rane koje se uspješno primjenjuju i kod venskog i arterijskog vrijeda donijele su pravu revoluciju u terapiji bolesti. Koju vrstu obloge treba primijeniti ovisi o izgledu i karakteristikama rane, bakterijskoj kontaminaciji i količini eksudata te stanju okolne kože. Više o izboru obloge pogledajte na linbku: : http://www.huzr.hr/algoritmi-prevencije-dijagnostike-skrbi-i-lijecenja-kronicne-rane/
Liječenje vaskularnog vrijeda potkoljenice modernim oblogama uz obveznu kompresivnu terapiju kod kronične venske bolesti značajno skraćuje vrijeme cijeljenja rane, smanjuje broj dolazaka liječniku i opterećenje zdravstvenog osoblja, minimalizira stigmatizaciju pacijenata uz značajno povećanje kvalitete života pacijenta.
Uzimanje brisa rane je opsolentna i neadekvatna metoda za utvrđivanje infekcije kronične rane te se danas kao zlatni standard upotrebljava kultura bioptata ili aspirata kronične rane u kombinaciji s povišenim upalnim parametrima i kliničkom slikom pacijenta.
IZVOR: Zbornik IV.kongresa HDOD-HLK-a