edu.lom.hr

U današnje vrijeme sve je više vidljiv trend nezadovoljstva liječnika, ali i pacijenata te sve veća tendencija odlazaka liječnika iz Hrvatske u inozemstvo. Mnogi se pitaju zašto je to tako, međutim brojni faktori vrlo jednostavno i objektivno ukazuju na problematiku s kojom se suočavaju liječnici u Hrvatskoj, ali i mnogim drugim zemljama.

Povijest medicinske profesije dijeli se na tri povijesne ere:

1. period profesionalne autonomije

2. period odgovornosti

3. period morala

U periodu profesionalne odgovornosti liječnici su bili smatrani ljudima koji imaju posebna znanja, a koja drugi ne posjeduju te njihova etička načela ukazuju na to da se struka može brinuti sama o sebi. Nažalost moramo priznati da su i liječnici samo ljudi koji ne znaju sve i nerijetko griješe. Nekada brinu samo o sebi, a samoregulacija struke nažalost također nekada ne djeluje, također postoje velike razlike u kvaliteti rada među pojedinim liječnicima. Iz svih tih razloga u populaciji je došlo do određenog nepovjerenja prema struci.

Period odgovornosti doveo je do toga da se liječnike regulira na temelju ugovora kojim se jamči njihov odgovoran i uspješan rad, a na temelju kojega su oni, ovisno o učinku, plaćeni. To je dovelo do povećanja kontrole, indikatora kvalitete rada, plaćanja prema postignutim ciljevima rada, određenih standarda i normativa i razvoja smjernica u liječenju pacijenata i radu liječnika. Takav oblik rada međutim također dovodi do određenih nuspojava poput pretjerane brige o indikatorima rada, a struka je razvila ocjenu rada samo na temelju mjerljivih parametara. Došlo je do drastičnog povećanja administracije i birokracije, a treba napomenuti i da je došlo do postavljanja ciljeva koji nemaju stvarne veze sa zdravljem populacije. Sve ovo dovelo je do nezadovoljstva liječnika s obzirom na to da velika većina mora provoditi razne administrativne poslove za koje nisu stručno obučeni, niti su se na njih obvezali upisom Medicinskog fakulteta i polaganjem Hipokratove zakletve.

Period morala nova je era u medicinskoj povijesti koja ukazuje na potrebu smanjenja prikupljanja nepotrebnih podataka te smatra da bi trebalo prikupljati samo ono što se može analizirati u medicinske svrhe i o čemu možemo dobiti relevantne medicinske povratne informacije. Ovaj period ukazuje i na problematiku kompleksnih ugovora koje razni liječnici moraju potpisivati prije nego uđu u medicinski tim, a navode na manipulaciju umjesto da vjeruju kako liječnici obavljaju svoj posao za dobrobit pacijenata. Najbitnija stavka od svega je da je za ekonomiju bolje da se liječnici brinu o vlastitoj kvaliteti rada, a ne o financijskim posljedicama svoga rada. Stručnjaci isto tako smatraju da bi javnost trebala imati uvid u sve što medicina radi i to odmah bez dodatnih troškova i ograničenja, osim naravno ako se ona ne kose s etičkim načelima same struke.

Nažalost treba spomenuti i to da je arogancija danas jedan od najvećih problema medicinske struke. Umjesto potkopavanja i arogancije prema drugim medicinskim, ali i nemedicinskim strukama, treba proširiti horizonte i otvoriti vrata multidisciplinarnosti i većem uvažavanju drugih mišljenja.