edu.lom.hr
Dijagnoza i liječenje sinkope
Dijagnoza i liječenje sinkope
Sinkopa je prolazan i kratkotrajan gubitak svijesti s gubitkom položajnog tonusa, nakon kojeg uslijedi spontani oporavak. Termin također isključuje pojavu napadaja, kome, šoka ili bilo koje drugo stanje izmijenjene svijesti. Iako su uzroci sinkope u većini slučajeva benigne naravi, sama sinkopa može nagovijestiti zbivanja koja mogu biti opasna po život pacijenta.
Sinkopa nastaje kao posljedica cerebralne hipoperfuzije. Parenhim mozga ovisi o odgovarajućem protoku krvi, koji osigurava stalno snabdijevanje glukozom. Moždano tkivo ne može pohraniti energiju, prema toma prestanak moždane perfuzije od samo 3-5 sekundi može dovesti do sinkope.
Tipovi sinkopa
- Srčana (kardiopulomanlna) sinkopa
Može biti posljedica bolesti krvnih žila, kardiomiopatija, aritmija ili disfunkcije zalistaka te ima lošiju kratkoročnu i dugoročnu prognozu.
- Refleksna (neurološki posredovana) sinkopa
Može biti zbog vazovagalna sinkopa, koja je posredovana emocionalnim stresom, kao što su strah ili fizička bol.
Vazovagalna sinkopa je najčešći tip u mladih odraslih osoba, ali se može pojaviti u bilo kojoj dobi.
Obično se događa u stojećem položaju nakon straha, emocionalnog stresa ili boli. Autonomni simptomi prevladavaju. Tipično mučnina, dijaforeza, bljedoća i gubitak boje u licu, nelagoda u epigastriju i ošamućenost su preteći znakovi sinkope.
Smatra se da je sinkopa posljedica smanjenja perifernog vaskularnog otpora. Ta vrsta sinkope nije izravno opasna po život i javlja se sporadično.
- Sinkopa zbog ortostatske hipotenzije
Može se pojaviti kroz nekoliko mehanizama. Autonomna disfunkcija se može povezati s Parkinsonovom bolesti ili demencijom.
Sekundarna autonomna insuficijencija može biti posljedica dijabetesa, uremije ili ozljede kralježnice.
Tvari, kao što je alkohol, uzrokuju ortostatsku netoleranciju, te lijekovi kao što su vazodilatatori i antidepresivi blokiraju ortostatske reflekse.
Smanjeni volumen krvi zbog gubitka krvi, povraćanja, proljeva, nedovoljnog uzimanja tekućine ili diuretika također uzrokuje ortostatsku sinkopu.
Nema značajne razlike za rizik od nastanka sinkopa, kada se rasa uzme u obzir. Veće prospektivne studije ne pokazuju klinički značajne razlike između muškaraca i žena.
Znakovi i simptomi
Anamneza i fizikalni pregled uz 12-kanalni EKG su najprecizniji mehanizmi kod procjene sinkope.
Od pacijenta se svako treba dobiti detaljan opis događaja uključujući:
- koji su bili predisponirajući čimbenici
- što je pacijent radio prije događaja
- u kojem se položaju pacijent nalazio u trenutku kada se dogodila sinkopa
Također bi bilo važno pacijenta pitati:
- je li gubitak svijesti bio potpun
- je li položajni tonus izgubljen
- je li se gubitak svijesti dogodio iznenada i bio kratkotrajan
- je li oporavak bio spontan i potpun, bez ikakvih posljedica
Ako pacijent odgovori na jedno ili više pitanja negativno tada treba razmisliti o drugim uzrocima gubitka svijesti.
Predsinkopalni simptomi najčešće uključuju:
- slabost, vrtoglavicu, osjećaja nadolazećeg gubitka svijesti.
- mučninu, znojenje, zamagljenje vida ili suženje vidnog polja.
- trnjenje usnica ili vrhova prstiju.
- simptomi koji Vas moraju zabrinuti: snažna glavobolja, bol u prsnom košu ili palpitacije, fokalni neurološki deficiti, dvoslika, ataksija ili dizartrija.
Dijagnostika
Ne postoji specifična biokemijska pretraga koja bi u potpunosti potvrdila ili negirala pojavu sinkope, ali postoje neke pretrage su preporučene napraviti:
- pulsna oksimetrija
- KKS
- šećer u krvi
- serumske elektrolite
- srčane enzime i kardiomarkere
- ukupna kreatin kinaza
- analiza urina
Liječenje sinkope
Izbor liječenja sinkope će ovisiti o uzrocima ili predisponirajućim čimbenicima sinkope. Kardijalne sinkope imaju lošiju prognozu od ostalih tipova sinkopa. Nekardiogene sinkope nemaju izravan utjecaj na smrtnost i uključuju vazovagalne sinkope, sinkope kod autonomne insuficijencije i ortostatske hipotenzije.
Izvor: Medscape