edu.lom.hr

Sindrom iritabilnog crijeva – SIC (engl. Irritable bowel syndroma – IBS) funkcionalni je crijevni poremećaj bez značajnijeg detektabilnog oštećenja samog probavnog trakta.

SIC je učestala probavna bolest s incidencijom od 10-15% u odrasloj populaciji, češće kod žena. Nema utjecaja na dužinu života, ali svojim kroničnim tijekom i izuzetno raznolikim simptomima izvor je kronične boli i značajno narušava kvalitetu života. Tipični vodeći simptomi svakog bolesnika su: bol u trbuhu, popuštanje boli s defekacijom, promjena ritma pražnjenja stolice (pojava proljeva ili zatvora ili izmjenično zatvora i kašaste do vodenaste stolice), pojava sluzi u stolici, osjećaj nepotpunog pražnjenja crijeva, nadutost. Bol može biti vrlo raznolika, od lokalnog grča, peckanja, pretakanja do difuzne tupe boli. Radi gastro-količnog refleksa, bol se češće javlja nakon obroka. Manifestacija boli može biti u projekciji drugih organa, te ovi bolesnici, osim kod gastroenterologa, često završe u različitim drugim djelatnostima poput ginekologije, urologije, fizikalne medicine što u praksi znači odgodu postavljanja dijagnoze bez dovršenja dijagnostičke obrade (najčešće preširoke i nepotrebne).

Kako do dijagnoze?

Sama bolest nema karakterističan test ili dijagnostički postupak koji će ju potvrditi tako da je  najčešći put do dijagnoze isključenje ostalih bolesti probavnog sustava. Ipak, dobra anamneza, fizikalni pregled i osnovni laboratorij mogu nam pomoći pravovremenom postavljanju dijagnoze i omogućiti raniju intervenciju.

Zaključno, ako se susrećemo s bolesnikom mlađe do srednje životne dobi s bolovima u trbuhu koji su trajni ili se periodično javljaju kroz duže vrijeme (3x mjesečno u 3 posljednja mjeseca), poremećenog ritma pražnjenja stolice (izmjena opstipacije i proljeva), bez dodatnih simptoma poput krvi u stolici, temperature, gubitka na tjelesnoj težini, a u fizikalnom pregledu ne nađemo odstupanja od normale (eventualno laganu bolnost na palpaciju trbuha), možemo postaviti radnu dijagnozu SIC-a. Preporuča se i napraviti standarni laboratorij (KKS, biokemija, sedimentacija/CRP, urin), te u slučaju urednih vrijednosti, vrlo opravdno, možemo dijagnosticirati SIC. 

Kako se liječi?

Terapijski postupci su stupnjeviti i višekomponentni. Primjenjuju se: dijeta, spazmolitici, antikolinergici, antidepresivi, prokinetici, različiti psiholški pristupi (najčešće opuštajući trening i kognitivna bihevioralna terapija) te biljni tekući pripravci. Terapija ovisi o tome da li su dominantni simptomi dijareja ili opstipacija ali prvi korak je svakako dijeta kojom se savjetuje izbaciti one namirnice koje su prema vođenom dnevniku prethodile simptomima. Medikamentozna terapija služi za olakšanje tegoba pa se za smanjenje bolova i poremećenu peristaltiku preporučuju spazmolitici (hioscin-butilbromid, pinaverij-bromid) ili specifični antikolinergici (mebeverin). Kod naglašene nadutosti simetikon, kod proljeva loperamid a kod opsipacije laksativi (kratkoročno) i psilijum (može i duže). Kod osoba sa naznačenim psihičkim smetnjama uspjeh mogu polučiti antidepresivi ili anksiolitici. Uporaba probiotika nema dovoljno studija iza sebe ali iskustva su uglavnom individualna. Svi nabrojani lijekovi postoje ili na (dopunskoj) listi HZZO-a ili u slobodnoj prodaji u Hrvatskoj.

SIC je u obiteljskoj medicini čest razlog posjeta pacijenata ordinaciji, vrlo često zahtijeva mnogo strpljenja i suradljivosti te za liječnika obiteljske medicine predstavlja ogroman izazov u dijagnostici (sprečavanje nepotrebne opsežne dijagnostičke obrade) i terapiji (psihološka potpora između ostalog).

Izvor: UpToDate baza, Zbornik VII. Kongresa Društva nastavnika opće / obiteljske medicine (DNOOM): Bolesnik s gastroenterološkim poremećajem u obiteljskoj medicini