edu.lom.hr
Atopijski dermatitis - farmakološka i nefarmakološka terapija
U liječenju atopijskog dermatitisa osim farmakološke, vrlo važnu ulogu igra i nefarmakološka terapija. Upravo uz pomoć općih mjera liječenja, koje bi obiteljski liječnik trebao preporučiti svakom pacijentu s atopijskim dermatitisom, veliki broj bolesnika može kontrolirati svoju bolest te izbjeći pogoršanja.
Preporuča se redovita njega i hidracija kože te svakodnevne kupke s dodatkom ulja u trajanju od 5-10 minuta. Neposredno nakon kupke, dok je koža još vlažna, treba nanijeti hidratantnu kremu – izbor koje ovisi o preferencijama pacijenta s obzirom da se niti jedan pripravak nije pokazao superioran u odnosu na druge. U izboru se prednost ipak daje onim hidratantnim kremama (pripravcima za vlaženje kože) koje su namijenjene vrlo suhoj i atopičnoj koži (npr. s dodatkom ureje, laktata i omega masnih kiselina), a vrlo je važno da se ovi pripravci koriste u svim fazama bolesti – bilo u pogoršanju uz ostalu terapiju ili u remisiji. Također, preporuča se izbjegavati korištenje sapuna te za čišćenje kože upotrebljavati sindete (sintetičke detergente). Prijašnje preporuke o eliminacijskim dijetama, izbjegavanju kućne prašine (grinja) i dlake životinja demantirane su istraživanjima koja su pokazala da ne utječu značajnije na tijek bolesti. Iznimka su naravno testovima potvrđene alergije na određene alergene koje je potrebno izbjegavati. S obzirom na nedostatak dokaza o učinkovitosti probiotika i prebiotika u liječenju ove bolesti niti ove pripravke ne bi trebalo preporučivati. Potrebno je izbjegavati kontakt kože s vunom i sintetikom te izlaganje vrućini i utopljavanje koje može dovesti do znojenja. Boravak na moru i odgovorno i umjereno izlaganje suncu najčešće ima povoljan učinak na ovu bolest.
LOKALNA TERAPIJA
Najvažnije sredstvo u liječenju atopijskog dermatitisa i dalje su lokalni kortikosteroidi. Za osjetljiva područja (lice i pregibi) preporučuju se niskopotentni pripravci, dok se za promjene na trupu preporučuju srednjepotentni pripravci. Također, u akutnom pogoršanju bolesti izbor su jače i srednjepotentni kortikosteroidi (1-2 puta dnevno kroz 7-10 dana), dok se niskopotentni kortikosteroidi preporučuju primjenjivati u nastavku sve do potpune remisije. Kod bolesnika s čestim recidivima i pogoršanjma na istim mjestima na koži, na ta mjesta se u fazi ‘’održavanja’’ mogu aplicirati lokalni kortikosteroidni pripravci 1-2 puta tjedno. Učinak terapije kortikosteroidima može se pojačati ako se nakon aplikacije postavi tzv. vlažni povoj (vlažna gaza preko koje se postavi suha gaza ili mrežica) u trajanju od nekoliko sati do 24 sata, a u tom slučaju preporuča se koristiti niskopotentne do srednjepotentne pripravke. S obzirom na to da je terapija lokalnim kortikosteroidima temelj liječenja atopijskog dermatitisa, a liječenje može biti potrebno kroz dulje vrijeme, bitna je adekvatna edukacija bolesnika.
Terapija drugog izbora su lokalni imunomodulatori – inhibitori kalcineurina (pimekrolimus i tacrolimus), a posebno su pogodni za osjetljiva područja kao što su lice i intertriginozne regije gdje je dugotrajna primjena kortikosteroida nepoželjna. Primjena ovih pripravaka indicirana je nakon druge godine života, a primjenjuju se 2 puta dnevno do remisije bolesti. Moguća je i kombinirana primjena s lokalnim kortikosteroidima u akutnoj fazi te nastavak primjene inhibitora kalcineurina kako bi se smanjila upotreba kortikosteroida i spriječilo ponovno pogoršanje bolesti.
Nije preporučljiva primjena lokalnih antimikrobnih lijekova. Međutim, kod pacijenata s recidivirajućim infekcijama kože preporučuju se kupke s izbjeljivačem (varikinom) u kombinaciji s lokalnom intranazalnom primjenom mupirocina. Kupke s izbjeljivačem (120mL/pola šalice varikine na punu kadu vode) preporučaju se koristiti do 2 puta tjedno u trajanju od 10 minuta. Mupirocin intranazalno primjenjuje se 4-5 puta dnevno kroz 7 dana ili dulje. Zbog dokazano slabog učinka uz rizik od nuspojava ne preporuča se primjena lokalnih antihistaminika za smanjenje svrbeža.
TEŽI OBLICI BOLESTI
Kod bolesnika s težim oblikom bolesti ili kod onih kod kojih ne dolazi do poboljšanja unatoč primjenjenoj terapiji preporuča se konzultirati specijalista dermatovenerologa ili dječjeg dermatovenerologa. Tada se može primjeniti uskospektralna UVB terapija, UVA1 terapija, PUVA, ili sistemska farmakološka terapija (ciclosporin, metotreksat, mikofenolat mofetil, azatioprin).
Sistemski kortikosteroidi se ne preporučuju zbog brojnih kratkoročnih i dugoročnih nuspojava te pogoršanja bolesti po prestanku terapije. Terapija sistemskim antibioticima preporuča se samo u slučaju klinički evidentne sekundarne infekcije kože – uz standardnu terapiju lokalnim kortikosteroidima. Pri sumnji na sekundarnu infekciju humanim herpes virusom preporučuje se sistemska antivirusna terapija, a sedirajući antihistaminici se mogu povremeno primijeniti u svrhu smanjenja noćnog svrbeža i poboljšanja spavanja.
Konačno, obiteljski liječnici imaju važnu ulogu u liječenju atopijskog dermatitisa - od edukacije pacijenata o primjeni općih mjera liječenja do liječenja lokalnom farmakološkom terapijom. Tek kod pacijenata s težim oblikom bolesti i onih koji ne odgovaraju na standardnu terapiju potrebno je konzultirati specijalista dermatovenerologa.
IZVOR: Čavka V, Bušić D. Atopijski dermatitis – bolest djece i odraslih. U: Soldo D, urednik. Zbornik radova. Sedamnaesti kongres Hrvatskog društva obiteljskih doktora Hrvatskoga liječničkog zbora. Opatija, 2017. /Zagreb/: Hrvatsko društvo obiteljskih doktora Hrvatskoga liječničkog zbora; 2017. Str.123-135.